STO DANA (NE) RADA NAČELNIKA MEHMEDA HASANOVIĆA

Dođe nama i stotinu dana (ne) rada općinskog načelnika Mehmeda Hasanovića, a u našim Banovićima i dalje tišina. Sve je nekako utihnulo, stalo, kao što i ranije rekosmo teško je i sumorno. Nestalo je lafine, manje je šuplje, a sve rjeđi su i načelnikovi sastanci. Čista monotonija praćena stanjem letargije i beznađa. Ovakvo novo nam stanje izgleda većini postalo normalno. To je to! To su nam obećane promjene i baš svi zajedno uživamo u istim! Vratili smo se porodičnim vrijednostima, zatvorili u svoje domove, ali u kojima ni sa bližnjima ne komuniciramo.

U proteklih stotinu dana svi smo počeli živjeti stihove poznate prekodrinske pevaljke: „Moj je život mrtvo more bez ijednog talasa samo uspomene plove tragom žutih oglasa“. Živjeli smo punim plućima ali nećemo još dugo. Sto dana blagostanja i za nas je previše i ovog rahatluka nam je dosta. Vrijeme je za jugo, talasi se polahko dižu i počinje plovidba. Brod je isplovio, ali na njemu ne vidimo neradnike. Ne vidimo ni našeg kapetana Hasanovića koji bi da plovi bez busole. E pa dragi načelniče što si plovio, plovio si i vrijeme je da predaš kormilo. Idi čovječe, traži pojas za spašavanje. (Ide, ide…)