POSAO ZA ODANE Kako su Naser i Mandžo izigrali javne nabavke u školama TK?
Ko obezbjeđuje obrazovne institucije u Tuzlanskom kantonu? Ko je profitirao od ovog posla, ko dao firmi iz RS da osigurava škole, ko odlučio ko će ući u škole i štititi djecu? Otkrivamo da li se struka i roditelji slažu s usvojenim mjerama
Piše: Istraživački tim Interviewa
Firma BH Sigurnost d.o.o Tuzla obavljala je poslove fizičke i/ili tehničke zaštite u osnovnim i srednjim škola u Tuzlanskom kantonu čak u oko 80 posto slučajeva u protekle dvije godine.
Firma je u vlasništvu Nasera Orića i aktuelnog poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona Smaje Mandžića (SDA).
Ovo i ne bi bila ni vijest da obrazovanje nije u nadležnosti Vlade Tuzlanskog kantona i Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, čiju zakonodavnu vlast vrši upravo Skupština Tuzlanskog kantona u kojoj sjedi Mandžić kao dio skupštinske većine.
Vlast reagovala tek kada se desio problem
Iako je problem sigurnosti učenika u školama Tuzlanskog kantona prisutan godinama, isplivao je na površinu u junu prošle godine nakon nemilog događaja koji se dogodio u Osnovnoj školi Lukavac.
Podsjećamo, učenik je pucnjem iz vatrenog oružja teško ranio nastavnika.
Tada je upaljen alarm, svi su bili na nogama, pa je Vlada TK, na čelu sa premijerom Irfanom Halilagićem odlučila reagovati i hitno usvojila niz mjera za prevenciju maloljetničke delinkvencije.
Jedna od mjera Skupštine TK bila je izmjena odredbi Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, kako bi se stvorile pretpostavke da Vlada TK uredbom osigura prostor za uvođenje fizičkog i tehničkog osiguranja u školama.
Ovim dokumentom propisan je nivo i sadržaj tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona, te obaveze provođenja odgovarajućeg postupka javne nabavke.
Također, Uredba je definisala da tehnička zaštita obuhvata: videonadzor, protuprovalnu zaštitu i protuprepadnu zaštitu.
Navedeno je da škola može sa ovlaštenom agencijom za zaštitu ljudi i imovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova fizičke zaštite.
Rok za implementaciju mjere bio je početak školske godine 2023/2024. što znači odmah nakon donošenja mjera.
Među mjerama je bila i ona bolje saradnje sa roditeljima i socijalnim radnicima, zdravstvenim sektorom.
I onda se očekivano desilo da krene masovna potraga za uslugama fizičke i tehničke zaštite. Vlada TK je internom preraspodjelom budžeta osigurala oko 800.000 KM za provođenje preventivnih mjera zaštite u školama.
POSAO ZA ODANE Kako su Naser i Mandžo izigrali javne nabavke u školama TK?
18.03.2024.
Ko obezbjeđuje obrazovne institucije u Tuzlanskom kantonu? Ko je profitirao od ovog posla, ko dao firmi iz RS da osigurava škole, ko odlučio ko će ući u škole i štititi djecu? Otkrivamo da li se struka i roditelji slažu s usvojenim mjerama
Piše: Istraživački tim Interviewa
Firma BH Sigurnost d.o.o Tuzla obavljala je poslove fizičke i/ili tehničke zaštite u osnovnim i srednjim škola u Tuzlanskom kantonu čak u oko 80 posto slučajeva u protekle dvije godine.
Firma je u vlasništvu Nasera Orića i aktuelnog poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona Smaje Mandžića (SDA).
Ovo i ne bi bila ni vijest da obrazovanje nije u nadležnosti Vlade Tuzlanskog kantona i Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, čiju zakonodavnu vlast vrši upravo Skupština Tuzlanskog kantona u kojoj sjedi Mandžić kao dio skupštinske većine.
Vlast reagovala tek kada se desio problem
Iako je problem sigurnosti učenika u školama Tuzlanskog kantona prisutan godinama, isplivao je na površinu u junu prošle godine nakon nemilog događaja koji se dogodio u Osnovnoj školi Lukavac.
Podsjećamo, učenik je pucnjem iz vatrenog oružja teško ranio nastavnika.
Tada je upaljen alarm, svi su bili na nogama, pa je Vlada TK, na čelu sa premijerom Irfanom Halilagićem odlučila reagovati i hitno usvojila niz mjera za prevenciju maloljetničke delinkvencije.
Jedna od mjera Skupštine TK bila je izmjena odredbi Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, kako bi se stvorile pretpostavke da Vlada TK uredbom osigura prostor za uvođenje fizičkog i tehničkog osiguranja u školama.
Ovim dokumentom propisan je nivo i sadržaj tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona, te obaveze provođenja odgovarajućeg postupka javne nabavke.
Također, Uredba je definisala da tehnička zaštita obuhvata: videonadzor, protuprovalnu zaštitu i protuprepadnu zaštitu.
Navedeno je da škola može sa ovlaštenom agencijom za zaštitu ljudi i imovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova fizičke zaštite.
Rok za implementaciju mjere bio je početak školske godine 2023/2024. što znači odmah nakon donošenja mjera.
Među mjerama je bila i ona bolje saradnje sa roditeljima i socijalnim radnicima, zdravstvenim sektorom.
I onda se očekivano desilo da krene masovna potraga za uslugama fizičke i tehničke zaštite. Vlada TK je internom preraspodjelom budžeta osigurala oko 800.000 KM za provođenje preventivnih mjera zaštite u školama.
Tri firme bez kapaciteta
Za ove poslove u najmnogoljudnijem kantonu na prostoru Federacije BiH registrovane su tri firme.
One, međutim, u tom trenutku nisu imale dovoljno ljudskih kapaciteta da osiguraju uslugu fizičkog i tehničkog osiguranja u školama za tako kratko vrijeme.
Na području Tuzlanskog kantona postoji 121 škola. U malom broju škola je već godinama postojala fizička zaštita, koja je uglavnom implementirana u saradnji sa roditeljima.
Direktni sporazum
Od momenta kada su dobili mogućnost da za ove potrebe koriste finansijska sredstva Ministarstva obrazovanja i nauke TK, naišli su na problem zakonskog iskorištenja tih sredstava.
Prva dva mjeseca imali su mogućnost sklapanja direktnog sporazuma zbog hitnosti situacije koju je nametnula Vlada TK.
Već naredna dva mjeseca do kraja prvog polugodišta i kraja prošle godine nisu mogli provesti zakonske procedure i ostali su bez fizičke zaštite.
Jedan od takvih slučajeva je i Gimnazija Meša Selimović u kojoj su se sa nedostatkom fizičke zaštite susreli nakon 10 godina.
– Mi smo početkom ove školske godine dobili neka sredstva u visini od 6 hiljada, direktnim sporazumom smo ih iskoristili jer smo mogli, zakonski nije bilo nikakvih prepreka, imali smo obezbjeđenje prva dva mjeseca. Nakon toga ponovo smo dobili od Ministarstva 8 hiljada i tu je nastao problem. Ne može dva puta uzastopno direktni sporazum. Imali smo obavezu raspisivanja tendera a ta procedura traje dugo…..bez žalbe to bi bilo negdje decembar mjesec u najboljim uslovima, a onda ne bi mogli iskoristiti ta sredstva do kraj kalendarske godine kako budžet zahtjeva, tako da se nismo smjeli upustiti u taj dio…. – kazala je direktorica Gimnazije Alma Šehanović.
Ona kaže da im je ova zaštita nedostajala te da su joj roditelji u par navrata skrenuli pažnju da je njima bio daleko bolji osjećaj kad dođu u školu i kada ima to obezbjeđenje.
Ad hoc rješenja
Predsjednica Savjeta roditelja Tuzlanskog kantona Senija Mujkanović Muftić kaže da je nakon nemilog događaja u Lukavcu ohrabrila činjenica da je vlast stavljala u prvi plan mišljenje struke,
No, tvrdi, na kraju su ipak dobili mjere bez mišljenja struke, iako unutar ministarstva postoje izvrsni pojedinci, dobri pedagozi, nastavnici i direktori odani svojoj zajednici i svom pozivu koje je, po njenom mišljenju, trebalo iskoristiti.
– Ne možemo zatvoriti čitavu školu, staviti joj zaštitare, video nadzor sa svih strana, akreditacije, a da uopšte nismo pristupili pojedinačnim problemima škola i razmotrili gdje su te slabe tačke, koji su to njeni problemi…..govorila sam na sastancima da se igramo sa fizičkom zaštitom u školama – kazala je Mujkanović Muftić.
Ona smatra da u školu ne treba pustiti ljude koji nemaju završenu obuku o osnovama pedagoškog odgoja.
Nauka samo u pričama političara
Još jedan paradoks je, kako kaže Mujkanović Muftić, to što u mjere Vlade TK nije uvršteno istraživanje o obrazovnom sistemu u Tuzlanskom kantonu koje je na preko 400 strana uradio Rehabilitacijsko – edukacijski fakultet Tuzlanskog univerziteta.
Nauka je implementirana i u ovom slučaju samo u pričama političara, dok naučni radovi koje smo iščitavali istraživajući ovu temu uglavnom navode da je postavljanje tehničke zaštite, odnosno video nadzor u školama posljednja preventivna mjera, nakon što se iscrpe sve druge mjere.
Samo jedan segment
Nineta Popović iz ureda UNICEF-a u BiH smatra da je jako važno imati sigurne školske zgrade, uključujući sigurnost i video nadzor.
No, to je, dodaje, samo jedan segment prevencije nasilja u školama. Kaže da globalna izvješća i dokazi upućuju na faktore i sveobuhvatne aktivnosti prevencije, koji pomažu u sprečavanju nasilja i koje uključuju sve sudionike važne u životu mlade osobe (uključujući porodicu, okruženje, vršnjake, stručne službe, itd), a koje su se pokazale učinkovitijima u prevenciji nasilja, nego izdvojeni potezi, koji su usmjereni samo na jednu određenu ciljnu skupinu, u ovom slučaju učenike, budući da ih izolovana, umjesto sveobuhvatnih mjera, može dodatno stigmatizirati i prebaciti odgovornost isključivo na njih.
Martina Tomić Latinac iz UNICEF-a BiH smatra da ne postoje brza i jednostavna rješenja i da mjere poput videonadzora i zaštitara mogu pogoršati situaciju.
No, u Tuzlanskom kantonu mjere fizičke i tehničke zaštite ipak su, po svemu sudeći, isplivale u prvi plan.
Agencija i skupštinska većina
Bez obzira na sva mišljenja struke ali i Vijeća roditelja TK, vlast očito ide u pravcu da obezbijedi posao za agencije kojima rukovode ljudi iz skupštinske većine.
Firmi BH Sigurnost d.o.o. Tuzla čiji je jedan od vlasnika zastupnik Smajo Mandžić, za usluge fizičke i tehničke zaštite, te nabavku i ugradnju videonadzora kroz tri direktna sporazuma vrijednosti 11.624,26 KM povjerila je i Mješovita srednja škola Živinice, odmah nakon što je Vlada TK donijela Uredbu za ove poslove.
Nazvao sam Mandžu
Kako to u stvarnosti se rješava u školama kazali su nam direktni učesnici uvezivanja poslova iz jedne srednje škole.
Naš izvor koji je spojio direktora škole sa zaštitarskom agencijom, a koji je želio ostati anoniman nam priča:
– Nazvao sam Mandžu (Smaju Mandžića, op. aut) da nam to riješi misleći da on to može i poslo nam je ljude iz neke druge firme. Kaže da je problem što nema dovoljno certificiranih ljudi u svojoj agenciji.
Zato je poslao, tvrdi naš sugovornik jednu ekipu iz Republike Srpske,
On navodi da je riječ o firmi Sector Securityd.o.o. Banja Luka čiji su vlasnici članovi porodice Krunić.
Ova firma, između ostalih, posao fizičke zaštite obavljala je i u Mješovitoj srednjom mašinskoj školi u Tuzli, a gle čuda, u proceduri javnih nabavki pored ove firme ponuda za pružanje ove usluge tražena je od firmi BH Sigurnst i Secone, a ponude su stigle na iste iznose.
Da postoji veza između firmi BH Sigurnostd.o.o. Tuzla i Sector Security d.o.o Banja Luka potvrđuje i slučaj podjele poslova u Osnovnoj školi Sapna.
Pozivajući se na Uredbu Vlade TK, ova škola je direktnim sporazumom posao tehničke zaštite objekta povjerila firmi BH Sigurnost, a poslove fizičke zaštite u Centralnoj školi i Područnoj školi Vitinica postupkom konkurentskog zahtjeva povjerila je firmi Sector Security iz Banja Luke.
U skladu sa zakonom učenike u osnovnim školama u Sapni osiguravaju ljudi iz zaštitarske agencije sa sjedištem u Republici Srpskoj.
Sve su varijante u igri
Prema informacijama iz Ministarstva, trenutno se razmatra mogućnost obezbjeđenja finansijskih sredstava za ove mjere u tekućoj godini.
U obzir se uzimaju sve varijante, pa čak i da obavezu provođenja procedura za neke usluge preuzme Ministarstvo i u jednoj proceduri javnih nabavki obezbijedi uslugu za sve škole.
Novo polugodište, stari problemi
U svakom slučaju mnoge škole u TK drugo polugodište započele su uglavnom bez fizičke zaštite, neke i bez tehničke.
Tako pitanje sigurnosti ostaje u zraku jer ad hoc odluke nisu nikakvo rješenje. Za prava rješenja treba vrijeme, stručno osoblje.
Izvjesno je da će profitirati zaštitarske agencije, koje su sve traženije.
Vlasti u Tuzlanskom kantonu trebale bi dobro porazmisliti hoće li se usuditi pa jednim tenderom riješiti ova pitanja ili će to i dalje prepustiti direktorima škola.