ŠESDESET DANA MANDATA NAČELNIKA MEHMEDA HASANOVIĆA A PROMJENA NI NA VIDIKU – REZULTATI RAVNI NULI

Osamnaestog januara navršava se tačno 60 dana mandata novoizabranog načelnika Mehmeda Hasanovića i ako se osvrnemo na taj period teško bi mogli izdvojiti bilo šta da je konkretno urađeno. Čak, naprotiv, nema se šta ni spomenuti osim silnih sastanaka na kojima je prosipana šuplja priča, dok je postajalo jasno da će nam stanje u Općini biti sve teže i teže. Naš načelnik je tokom dva mjeseca svog mandata održao tridesetak sastanaka na kojima je najavljivao i obećavao. Valjda navika iz predizborne kampanje iako i sam zna da većinu, kao i ona ranija, neće moći ispuniti. Ali koga briga zato, obećanja i jesu da se daju a ludi nek im se raduju. Bravo načelniče, tako se to radi! Samo naprijed dok svi ne progledamo.

Izgleda mi još uvijek ne vidimo da je u našim Banovićima tišina i da se ništa ne dešava. Ne vidimo da su pozitivne aktivnosti izostale, da se ne radi, kulturna i sportska dešavanja pod pokroviteljstvom Općine su utihnula i nema nikakvih naznaka da će se nešto promjeniti. Sve je postalo nekako „teško“ i sumorno. Uz to, a u skladu sa obećanim prosperitetom i napretkom načelnika Hasanovića, mnogi od nas navikavaju se i da žive bez plata. Došlo nam baš čudno i drugačije vrijeme. Čovjek nam obećao promijene i mi ih dobili. Valjda nam ranije nije bilo dobro, valjda je bilo previše onih asfalta, bandera i rasvjete, vodovodnih bušotina, obnova škola, mostova, koncerata, pozorišnih predstava, književnih promocija, priredbi, turnira, utakmica i svih drugih događaja kojih nam je preko glave. Sve to trpili smo četiri godine i nećemo više. Nećemo više ni da nam dolaze gosti iz susjednih zemalja i Europe. Hoćemo mir i tišinu, da nekada osjetimo i čari mraka (kad se ugasi rasvjeta), da osjetimo miris smeća na ulici, gomilu snijega na trotoarima i putevima, ali i hladnoću u svojim stanovima. Nedostajalo je nama ono naše sunce, ono banovićko sunce koje nas je grijalo skoro 30 godina i koje nam ugasiše 2020-te.

Izdržali smo četiri teške godine. Napokon Banovićani se probudiše i rekoše ne slobodi, pomirenju, napretku i normalnim civilizacjskim vrijednostima. Vratiše se tradiciji, starim običajima, jer bolje nam je tako. Sada uživajmo svi zajedno u onome što smo tražili i birali do konačnog kraha. Uživajmo u povratku sunca iznad Banovića, samo što ono izgleda ne prži kao nekada. Nekada je tako pržilo da su nam mnogi sugrađani morali put hladnijih krajeva u Zapadnoj Europi, a ako sada ovako nastavi uskoro ćemo zbog zime i mi neki za njima. Biće „zbogom Banovići“, a ovima što ostaju i lijepo im: „Puštamo vas da volite zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova. Mnogo je bolje biti sam, nego sa takvim budalama. Vjerujte i dalje u ide, ide“…